Čitajući Glasove Sulejmana Fajada na mestu susreta feminističke i postkolonijalne kritike
DOI:
https://doi.org/10.18485/knjiz.2023.13.13.2Ključne reči:
kolonijalizam, patrijarhat, dekolonizacija, feminizam Trećeg sveta, EgipatApstrakt
U radu je primenom feminističkog i postkolonijalnog kritičkog čitanja ispitana upotreba multiperspektivnosti kao pripovedačkog postupka kojim Sulejman Fajad (Soleiman Fayyad) raskida sa jednostranim narativom hegemone pozicije. Cilj analize jeste da ukaže da autor kroz glasove protagonista i protagonistkinja priča slojevitu i obuhvatnu priču o kolonijalizmu, nasilju, tradicijama, patrijarhatu i instrumentalizaciji žena radi očuvanja poretka moći. Radnja romana, smeštena u period neposredno nakon dekolonizacije, iznosi problem nerešenog pitanja slobode i prava žena. Primenom pomenutih kritičkih pristupa i njihovim uzajamnim dopunjavanjem uz angažovanje feminističke misli egipatske autorke Naval El Sadavi (Nawal El Saadawi) i psihoanalitičkih uvida Franca Fanona (Frantz Fanon), rad nudi obuhvatna tumačenja priče. Naglašavanjem antikolonijalne i feminističke dimenzije romana, rad ilustruje kako prikazani patrijarhalni poredak u seoskoj zajednici deluje kao poslednje uporište kolonijalnih odnosa moći, pri čemu se nastavlja kolonizacija ženskih tela, rezultirajući traumom koja za ishod ima reprodukciju nasilja.








