Izvan okvira: esejistička proza Oscara Wildea i Virginije Woolf

Apstrakt

Rad razmatra izabranu esejističku prozu Oscara Wildea i Virginije Woolf u okviru društvenog i umjetničkog konteksta na razmeđu stoljeća. Esej, koji u sebi nosi notu subverzije, predstavlja se kao idealna forma za ovo dvoje spisatelja, s obzirom na njihovu kameleonsku sposobnost prerušavanja, zavaravanja i zavođenja čitatelja. Prvo se analiziraju utjecaji Waltera Patera i Shakespearea na oboje autora, a zatim se uspoređuju stajališta u pogledu shvaćanja umjetnosti. Oboje autora odriču se fotografskog pristupa književnosti, površnog realizma koji se guši u opisima te zahtijevaju okretanje unutarnjem doživljaju, kontemplaciji i sjećanjima, istovremeno tražeći i novi stilski izričaj. Poseban je odnos između spisatelja i kritičara te spisatelja i čitatelja, gdje se naglasak stavlja na umjetnički aspekt kritike, odnosno čitanja u cilju stvaranja novih, bogatijih i raznovrsnijih umjetničkih djela. Iz djela Wildea i Woolf izviru i prigušeni glasovi marginaliziranih i drugotnih osoba, koji su uslijed krutih društvenih normi morali ostati prikriveni. Analiza esejistike Wildea i Woolf pokazuje brojne sličnosti u stavovima ovih dvaju autora u pogledu esteticizma, društvene kritike, obrnute uloge čitatelja/kritičara i spisatelja u književno-stvaralačkom procesu, kao i utjecaj pozicioiranosti na margini društva na njihov književni opus.