Jezik i identitet u romanu Elvire Mujčić

Apstrakt

U radu se bavimo pitanjem transnacionalne književnosti kroz slučaj autorke bosanskohercegovačkog porijekla Elvire Mujčić koja, kao predstavnica takozvane druge generacije imigrantskih pisaca u Italiji, piše i objavljuje isključivo na italijanskom jeziku. Posebna pažnja je posvećena pitanju jezika u izgradnji identiteta kojim se autorka bavi u jednom od svojih najvažnijih romana La lingua di Ana. Chi sei quando perdi radici e parole (Anin jezik. Ko si kada izgubiš korijene i riječi), objavljenom 2012. godine. U teorijskom smislu, okvir za analizu ovog romana predstavlja uticajna studija Mappings (Mapiranja) Suzan Stenford Fridman, jedne od najznačajnijih kritičarki transnacionalne književnosti i lokacijskog feminizma. Njena ideja da književni tekst stvara teoriju podrazumijeva da roman La lingua di Ana možemo smatrati programskim djelom u kojem je jasno definisano pitanje jezika i njegove veze s identitetom, ali i ključnim Drugim. U romanu je dominantna ideja o koegzistenciji dvaju jezika kao mogućnosti kreiranja odnosa prema Drugom, različitom od nas, što omogućava fluidnost identiteta junakinje, ali i njeno odbijanje binarnih kategorija postojanja, što je u liniji s osnovnim postavkama lokacijskog feminizma. Kako ćemo pokušati pokazati u radu, jezik domaćina ima dodatnu funkciju ponovnog rađanja nakon traumatskog egzila iz jezika porijekla. Kako se Elvira Mujčić aktivno bavi i književnim prevođenjem, uzećemo u razmatranje njen esej simboličnog naslova „L’Altra“ (Druga) u kojem objašnjava vlastito shvatanje koezgzistencije dva jezika, te značaja i funkcije prevoda. Takođe, ovim radom se pokušava ukazati na potrebu za daljim mapiranjem književnih glasova dijaspore, ali i za dovođenjem u pitanje tradicionalnih kategorija poput nacionalne književnosti.