S onu stranu Madone: lik umjetnice u Plein air-u Jagode Truhelke
DOI:
https://doi.org/10.18485/knjiz.2022.12.12.1Ključne reči:
Jagoda Truhelka, Plein air, spisateljice, reprezentacija umjetnica u književnosti 19. stoljeća, tjeskoba autorstva, ženstvenost, romansaApstrakt
U Hrvatskoj je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće sve veći broj žena ulazio u javnu sferu u ulozi umjetnica i kulturnih radnica. Primjer jedne takve obrazovane žene prisutne u javnosti jest Jagoda Truhelka (1864–1957), učiteljica i pedagoginja koja je danas većinom poznata po svojim knjigama za djecu i pedagoškim esejima. Truhelkin je glavni doprinos hrvatskoj književnoj prozi Plein air (1897), roman s modernističkim pripovjednim tendencijama i protagonistkinjom Zdenkom koja otvoreno iskazuje feminističke stavove (Nemec, Detoni Dujmić). Plein air ispripovijedan je iz perspektive Vlatka, mladića fasciniranog Zdenkom, snažnom i neovisnom mladom umjetnicom koja uzdržava sebe i svog oca prodajom vlastitih umjetničkih slika. Zdenkin je umjetnički rad obilježen „tjeskobom autorstva“ zbog njezine društvene i ekonomske pozicije te ona također pokušava izaći na kraj s maskulinim mitovima o ženstvenosti, tražeći svoje mjesto s onu stranu stereotipnih ženskih figura „anđela“ i „čudovišta“. U tom smislu, njezina je priča iznimno slična priči Helen Graham, junakinji romana Stanarka napuštene kuće britanske autorice Anne Brontë (1848).
Središnja pripovjedna napetost između Zdenkina priznavanja „ženskih dužnosti“ i njezine žudnje za slobodom ključna je ne samo za karakterizaciju njezina lika već i za konstrukciju zapleta. Truhelkin izbor konvencionalnog kraja sa Zdenkom i Vlatkom u sretnom braku može se činiti forsiranim, no ta specifična kombinacija ranoga modernističkog pripovijedanja i popularne romantične fikcije ipak donekle uspijeva razotkriti napukline u patrijarhalnoj ideologiji tog doba. Zdenkina žrtva nužna za sretan kraj romana upućuje na granice romantičnog zapleta jer pokazuje da je jednakost neovisnih junakinja s muškarcima još uvijek nemoguća, pa čak i neshvatljiva, u društvu koje može priznati njihovu inteligenciju, snagu i druge „maskuline“ kvalitete, ali će te kvalitete i dalje smatrati „neženstvenima“ kod žena, kao i preprekom u postizanju konačnoga ženskog cilja – braka.